Tekst ukazał się w 2006 r. w j. angielskim pod adresem: https://www.marxist.com/workers-control-nationalization-part1.htm Od jego pierwszej publikacji minęło już zatem przeszło 16 lat, stąd szereg faktów dotyczących chociażby sytuacji w Wenezueli straciło na aktualności – niemniej stanowi on dobry wykład na temat tego, czym jest i na czym polega kontrola robotnicza w ogóle, a także o stosunku marksistów do tego problemu.

Objavljujemo otvoreno pismo koje je uputilo rukovodstvo naših drugova iz Venecuele Komunističkoj partiji Venecuele (PCV) i Otadžbini za sve (PPT), pozivajući ih da uspostave revolucionarnu alternativu Ujedinjenoj socijalističkoj partiji Venecuele (PSUV) u predstojećim parlamentarnim izborima, s obzirom na politike privatizacije i ustupaka kapitalistima i represije radničke i seljačke borbe koju provodi PSUV.

U posljednje dvije godine više Amerikanaca je ubila policija nego što ih je poginulo u borbama u Avganistanu u posljednjih 18 godina. Više Amerikanaca je ubila policija u posljednje tri godine nego što ih je poginulo u napadima 11. septembra 2001. godine. Spojimo to sa razornom ekonomskom krizom i pandemijom, i lako je shvatiti zašto je došlo do prekretnice, dok se vijekovima nagomilavani bijes i poniženost prelijevaju na ulice.Početkom ove godine, u Perspektivama predstojeće američke revolucije, napisali smo sljedeće:
„2008. godina iz temelja je promijenila svijest milijardi ljudi. Najozbiljniji stratezi kapitala ovo razumiju i toga se plaše. U Edelmanovoj anketi povjerenja

Marksistička organizacija Crveni je jugoslovenska organizacija radnika i studenata okupljenih oko ideja marksizma. Naš cilj je izgradnja radničke partije, sa komunističkim programom uspostavljanja vlasti radničke klase, koja sačinjava ogromnu većinu stanovništva svakog modernog društva. Crveni imaju dva zvanična glasila: Časopis „Crvena kritika“, na srpskohrvatskom, i internet stranicu „Nova iskra“, na makedonskom jeziku. Trenutno imamo ogranke u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji.

MMF je početkom aprila objavio da smo ušli u “najgori ekonomski pad od Velike depresije”. Juče je njihova perspektiva bila potvrđena kada su objavljene brojke za SAD pokazale stopu pada od 4,8%. Danas brojke pokazuju pad BDP evrozone od 3,8% u prvom tromesečju. Užasno loše nošenje sa pandemijom koronavirusa je zaoštrilo ekonomsku krizu koja je već bila u najavi.

Odbrana Gorenja nije samo borba za preživljavanje Velenja. Braneći fabrike od zatvaranja branimo sve nas, branimo hleb i budućnost radništva svih jugoslovenskih zemalja i radništva celog sveta. Da bismo u toj borbi pobedili, međutim, ne smemo se samo držati kapitalistima prihvatljivih oblika protesta i sindikalnog organizovanja.

Ovaj članak napisan je krajem februara i tokom prvih dana marta, neposredno prije nego što je svijet pogodio pad berzi 9. marta i udar pandemije koronavirusa. Nagla promjena situacije očigledno mijenja i planove vladajuće klase. Ipak, osnovne ekonomske i političke tendencije su ostale iste, iako je pitanje klimatskih promjena gurnuto u stranu. U slučaju zelenih partija, njihov karakter partija vladajuće klase se još više potvrđuje u ovim kriznim vremenima.

Saopštenje Internacionalne marksističke tendencije objašnjava kako je kapitalizam potpuno omanuo u pokušaju da se izbori sa krizom koronavirusa, i rizikuje živote miliona ljudi. U takvoj situaciji, polu-mjere i eksperimenti sa sistemom su uzaludni. Samo su drastične mjere dovoljne da se izbjegne nadolazeća katastrofa.

Sa premeštanjem epicentra pandemije koronavirusa u Evropu, ova regija se sada suočava sa svojom najvećom krizom od Drugog svetskog rata. Svi stubovi tzv. evropskih integracija se tresu pod pritiskom.

Saopštenje američke sekcije Internacionalne marksističke tendencije i kampanje Dalje ruke od Venecuele u vezi trenutnih pokušaja američkog imperijalizma da se miješa u Venecueli i da u to umiješa i pandemiju COVID-19, koju imperijalisti koriste da uguše režim.

Mjere socijalnog distanciranja potrebne za borbu protiv širenja koronavirusa kojem smo izloženi već nekoliko sedmica promovisane su u medijskim kampanjama gdje naglašavaju prednosti ostanka kod kuće. "Napokon se možemo posvetiti svim onim stvarima za koje obično nemamo vremena zbog dinamičnosti u svakodnevnom životu: čitanje, joga, gledanje filma, što više hobija, to bolje..." Ali stvarnost je poprilično drugačija. Ova retorika prikriva činjenicu da zatvaranje kod kuće, karantena, izolacija, kako god se to zvalo, za milione radničkih porodica znači samo jednu glavnu stvar: nestanak mrvica (koje su ionako nedovoljne) koje su dobijali od države i na koje su se do sada mogli osloniti: -

Četrnaestog marta, u Moskvi, pored zgrade FSB-a, niz nekoliko mirnih protesta se trebalo održati, protiv „slučaja mreže“ i novih ustavnih amandmana koje režim uvodi. Međutim, vlasti su odlučile da će tog dana sprečavati čak i legalne proteste - po svaku cenu. Nekoliko specijalnih policijskih odreda je bilo zaduženo da hapsi ne samo protestante, već i novinare koji su izveštavali o protestima. To je za rezultat imalo hapšenje preko pedeset ljudi.

Peking je tokom krize iz 2008. godine spasio svjetski kapitalizam. Sproveli su najveći fiskalni poticaj u istoriji, od preko 500 milijardi funti. Da nije bilo ovog poticaja, i globalne potražnje koju je stvorio za sirovinama i drugim dobrima koji su, kao posljedica, bili potrebni Kini, ova finansijska kriza pretvorila bi se u pravu depresiju. Kriza koja se upravo stvara pred našim očima je mnogo ozbiljnija nego ona od prije 10 godina. Ali ovog puta, Kina neće moći spasiti svoju, a kamoli svjetsku ekonomiju.

Italijanska vlada suočena sa štrajkom radnika i pritiskom gazdi je bila neodlučna da zatvori neesencijalnu proizvodnju kako bi se borila protiv pandemije koronavirusa. Sada se radnici u Lombardiji pripremaju za generalni štrajk koji će pratiti i ostatak zemlje. Sprema se novi nemirni period. Koronavirus stvara ozbiljnu ekonomsku i socijalnu krizu u Italiji koja nije viđena decenijama. Rezovi u javnom zdravstvu i malodušni stav Konteove vlade u prvim sedmicama izbijanja epidemije su doveli do sadašnje situacije. Rastući broj umrlih (22. marta broj umrlih je bio 5,476) i zaraženih (22. marta skoro 60,000) izaziva neviđeni osjećaj ljutnje i raširenog preispitivanja sistema.

Štrajk radnika u Španiji zbog toga što gazde odbijaju da poduzmu adekvatne mjere zaštite u vezi pandemije korona virusa, je primjer cijelom svijetu. NE opasnim uslovima rada! Neka gazde plate! Suočeni smo sa vladinim podilaženjem gazdama. Jedino radnička klasa garantuje efektivnu borbu protiv COVID-19 pandemije. Radnici Mercedesa u Vitoriji, Ivekoa u Valjadolidu, građevinski radnici Amazonovih skladišta u Dos Ermanjasu, Balaju, Aernovu i Kontinentalu stoje čvrsto nasuprot nedostatka preventivnih mjera u cilju spriječavanja širenja virusa na njihovim radnim mjestima. Španski radnici nam pokazuju put!