Ne državnom udaru! Ne ratu! Dalje ruke od Venecuele!

Nakon instrukcija Bijele Kuće i sastanaka u Vašingtonu, Huan Gvajido se proglasio "predsjednikom" na uličnom skupu u Karakasu 24. januara. Ova objava nema nikakav legitimitet, ali su Gvajida odmah priznali Tramp, Bolsonaro, Makri i Almagro. Drugi su slijedili, uključujući i 19 zemalja EU. Nakon toga su pozvali venecuelansku vojsku da izrazi lojalnost novom "predsjedniku". Slijedile su američke sankcije venecuelanskoj naftnoj kompaniji PDVSA i zaplijena njihove imovine u SAD-u vrijedne 7 milijardi američkih dolara. 1,2 milijarde američkih dolara u zlatu koje pripada Venecueli je zaplijenila Banka Engleske po instrukcijama SAD. Cilj ovoga je gušenje venecuelanske ekonomije.

[Source]

Internacionalna marksistička tendencija odbacuje pokušaj američkog imperijalizma da sprovede državni udar u Venecueli. Svjedočimo nesumnjivom pokušaju uklanjanja venecuelanske vlade predsjednika Madura od strane koalicije zemalja predvođene Trampom. Ovo je posljednja epizoda u dvadesetogodišnjoj kampanji protiv Bolivarske revolucije, kampanji koja uključuje državne udare, paravojne provokacije, sankcije, diplomatski pritisak, nasilne proteste i pokušaje ubistva.

Ovi činovi imperijalističke agresije se sprovode pod krinkom "demokratije" i "humanitarne pomoći". Budimo jasni, imperijalizam je lagao o razlozima invazije na Irak ("oružje masovnog uništenja"), lagao je o bombardovanju Libije i uvijek je pokušavao pronaći opravdanje za imperijalisričku agresiju. Američka vlada, koja gradi zid da bi spriječila dolazak migranata, zatvara one koji su uspjeli ući, razdvaja djecu od roditelja, nije zabrinuta sigurno za bijeg naroda Venecuele. Tramp je imenovao Eliota Ejbramsa da nadgleda operacije "vraćanja demokratije u Venecueli". To nam sve govori. Ejbrams je organizovao američko finansiranje kontrarevolucionarnih Kontrasa u Nikaragvi i podržao odrede smrti u El Salvadoru i Gvatemali 80-ih.

Državni udar ima tri glavna cilja. Jedan je uništenje Bolivarske revolucije, cilj koji Vašington na različite načine sprovodi već 20 godina. Drugo, ovo bi američkom imperijalizmu omogućilo kontrolu venecuelanske nafte i mineralnog bogatstva. Konačno ovo bi poslužilo kao lekcija radnicima i seljacima širom kontinenta, a posebno kao jasna prijetnja Kubanskoj revoluciji.

Ako ovaj državni udar uspije, on će imati katastrofalne posljedice za radni narod Venecuele a i šire. Gvajido je već najavio svoj program: privatizacija nacionalizovanih kompanija (električne energije, čelika, telekomunikacija, cementa itd.) i eksproprijaciju zemlje; "otvaranje" naftne industrije stranim multinacionalnim kompanijama po povoljnim uslovima; masovna otpuštanja radnika u javnom sektoru; zaustavljanje svih socijalnih programa; privatizaciju zdravstvenog sistema i obrazovanja; "balansiran budžet"...Ovo je otvoreni reakcionarni program na socijalnom i ekonomskom polju. Da bi se provele ove mjere, takva vlada bi morala slomiti otpor radnika i seljaka gušenjem demokratskih sloboda, napadom na sindikalne organizacije i hapšenjem njihovih vođa. Znajući karakter reakcionarnih opozicionih rulja i njihova djela, možemo očekivati linčovanja i napade na čaviste.

Svi socijalisti, antiimperijalisti i dosljedni demokrati imaju dužnost da svom snagom budu protiv ovog državnog udara. Nema prostora za kolebanja. Nije moguće zauzeti neutralnu poziciju dok traje imperijalistička agresija.

Situacija je pogoršana kolebanjem Madura i PSUV birokratije i njihovim stalnim pokušajima da pronađu kompromis sa imperijalizmom i vladajućom klasom Venecuele. Nastavak takve politike će imati katastrofalne posljedice.

Protiv državnog udara se treba boriti mobilizovanjem revolucionarnih radnika i seljaka, i napadom na imperijalizam i njegove lokalne agente: oligarhiju (bankare, kapitaliste i zemljoposjednike). Treba ojačati milicije, naoružati ih i uspostaviti u svakom komšiluku, fabrici i seljačkoj zajednici.

Gvajido je otvoreno pozvao na državni udar i pozdravio američku zaplijenu venecuelanske imovine i poziva na američku vojnu agresiju. On izdaje narod Venecuele. Njega treba uhapsiti i izvesti pred sud, a zavjereničku nacionalnu skupštinu treba zatvoriti.

Multinacionalne kompanije iz zemalja koje su umješane u državni udar treba eksproprijirati. Takođe i imovinu oligarha koji su umješani u državni udar. Imanja na selu treba predati seljacima. Ovu imovinu treba dati pod radničku i seljačku kontrolu kao osnovi demokratskog plana proizvodnje kako bi se prevazišla sadašnja kriza i zadovoljile trenutne potrebe masa u Venecueli.

Internacionalna marksistička tendencija se nastavlja posvećivati naporima kampanje "Dalje ruke od Venecuele" uključivanjem snaga radničkog i omladinskog pokreta širom svijeta. Pozivamo ljevičarske, sindikalne i omladinske organizacije da se priključe ovoj kampanji.

Dalje ruke od Venecuele!

Ne državnom udaru, ne imperijalističkom ratu!

Eksproprijacija imperijalista i oligarhije!

Radnici svih zemalja, ujedinite se!